Molimo logirajte se kako bi koristili celokupan forum... Smile
Hvala Administracija sajta...


 
Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 POEZIJA ILI LIRIKA

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : Previous  1, 2, 3  Next
Autor/icaPoruka
Domingez
Senior
Senior


Broj poruka : 620
Godina : 36
Location : Kladovo
Datum upisa : 16.10.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   16.10.07 19:09

Ako se ne vratim ziv jednoga dana

Ako se
Ne vratim iz ovog rata
Jednoga
Dana

Ne plasi se ziv sam
Nisam umro

Znas da ti to
Ucinio ne bi'

To ne bih mogao
I kad bih hteo

Nema smrti

I nema kraja
Jer ti si me
Davno uzela sebi

Ako se
Ne vratim iz ovog rata
Jednoga
Dana

Nasmeshi se
I pogledaj nebo

Na svakoj zvezdi
Ime moje pise

Tiho me po imenu zovni
I ruku nezno
Na srce stavi

Tu sam se skrio

Da ne bih mogao
Od tebe otici
Nikada vise
[Vrh] Go down
http://www.dverisrpske.com/sr-CS/index.php
Domingez
Senior
Senior


Broj poruka : 620
Godina : 36
Location : Kladovo
Datum upisa : 16.10.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   16.10.07 19:13

Jednom

Kao da me gubis
a josh uvek sam tu.
Ruku ti pruzam,
smeshish se, u snu.

Drzi je cvrsto
dok vetar ne stane,
dok se vode ne smiri i san prestane
sa zorom, s budjenjem.

Mozda me trebash
i mozda cesh me zvati.
Ti, samo se nasmeshi
i ruku cu ti dati.

I drzeci ih, ti me ljubi
i sanjaj neodsanjan san,
i veruj u sebe,
u mene dok ne osvane dan.

I budit' cesh pa verovat' cesh
da je to u snu.
Okrenesh li se i nasmeshish
ja cu biti sav tvoj i tu!

I onda jednom
kad sve prodje
i svemu dodje kraj

kad ne bude vishe
dana i noci
ptic'je pesme
i sunceva sjaja
bit' cemo samo ti i ja
u vecnosti

svedoka biti nece
a mi cemo stajati
i gledati se
cutacemo
jer reci ce same nestati
u zraku

nemo cemo se gledati
i tonut' cemo
u prokletstvo i patnju ljudsku
a nikog biti nece
ruku da nam da.
I to nam je sudbina sva,
zla.
[Vrh] Go down
http://www.dverisrpske.com/sr-CS/index.php
Domingez
Senior
Senior


Broj poruka : 620
Godina : 36
Location : Kladovo
Datum upisa : 16.10.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   07.11.07 20:41

Ne pitaj

Nemoj da me pitas kako zivim
i cije ime sad kroz zivot dozivam
kada magla padne ciju ruku trazim
zasto za bolje sutra ne marim...

Ne pitaj me zasto snove ne sanjam
zasto tvojom ulicom ne prolazim
kada me pozoves zasto te ne cujem
zasto vise nikom ne verujem...

Nemoj da me pitas kako sam
i zasto samo mir trazim
kada neko krene da zagrli me
zasto samo krenem i tako odlazim...

Ne pitaj me zasto i sada samujem
zasto sve tako tajnom nazivam
zasto kroz svet koracam tvojom porukom
i sto zivim sa svojom odlukom...

Nemoj da me pitas jer su tvoja dela
i moje tajne s tobom odnesene
jer za sve sto me pitas znas odgovore
a meni ostaje secanje...
[Vrh] Go down
http://www.dverisrpske.com/sr-CS/index.php
summer_donna
Pocetnik
Pocetnik


Broj poruka : 37
Datum upisa : 10.11.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   11.11.07 0:51

Leonard Koen(iz zbirke Snaga robova)

Pokušavam da budem u vezi gde god sam
Ne kažem da te volim
Ne kažem da smo se našli
Sunce ulazi kroz prozor
Posao me priziva
milo kao zvuk rečnog rukavca
kraj kolibe u Tenesiju
Osluškujem za svojim stolom
i skoro sam spreman da oprostim
onima koji su pokušali da nas smrve
svojim finim sistemima
Tvoja lepota je svuda
cedili smo je zajedno
iz teških vremena

Nikada nećeš osetiti
Zauvek bežim od zakletve tebi
Nemam zamisli da te okujem
nemam ništa u mislima za tebe
nemam molitvi da te stavim u njih
Ja živim za tebe
bez spomena šta zaslužuješ
i šta ne zaslužuješ
[Vrh] Go down
veccana44
Ovisnik o internetu
Ovisnik o internetu


Broj poruka : 1880
Godina : 54
Location : Budva
Datum upisa : 22.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   18.11.07 0:59

Uzalud je budim (Branko Miljković)
----------------------------------------


Budim je

zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama

Zbog neba
razapetog između prstiju

Budim je zbog reči koje peku grlo

Volim je ušima....

Treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi...

Budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde...

Zbog ljudi
koji bez čela i imena
prolaze ulicom

Zbog anonimnih reči
trgova
Budim je zbog manufakturnih pejzaža
javnih parkova

Budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu

Zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom!

Moja ljubav
puna drugih
je deo zore koju budim

Budim je zbog zore
zbog ljubavi
zbog sebe

zbog drugih...

Budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu

Sigurno je rekla:
neka me traži
i vidi
da me nema

Ta žena sa rukama deteta
koju volim
To dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim...

Uzalud
uzalud
uzalud...

Uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova

Uzalud je budim
jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim

Ti znaš
voda protiče
ali ne kaže ništa........

Uzalud je budim

Treba obećati
izgubljenom imenu
nečije lice
u pesku

Ako nije tako
odsecite mi ruke
i pretvorite me
u kamen!
[Vrh] Go down
determinanta
Senior
Senior


Broj poruka : 701
Godina : 57
Location : na jednoj od Nebula
Datum upisa : 01.09.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   23.11.07 2:47

[Vrh] Go down
http://www.tagged.com/determinanta
summer_donna
Pocetnik
Pocetnik


Broj poruka : 37
Datum upisa : 10.11.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   24.11.07 23:48

Rabindranat Tagore



Odlomak iz knjige Gradinar

Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći;
Ali se ne usuđujem , strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj , strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći,
Ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te;
Ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
[Vrh] Go down
Zlatokosa
Pocetnik
Pocetnik


Broj poruka : 7
Location : World Class
Datum upisa : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   01.12.07 23:40

ALEKSANDAR PUSKIN


Ja pamtim divno magnovenje.
Kad sretoh tebe na svom putu,
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom kutu.

Kroz burni zivot hitrobezni,
Kroz strasti,iskusenja mnoga,
Ja dugo slusah glas tvoj nezni
I sanjah crte lica tvoga.

Al` korak leta nezibezni
Pogasio je maste tajne,
Zaglusio je glas tvoj nezni
I otro lika crte bajne.

Teko je zivot,pun ceznuca,
Pun mraka,zla i ropskih uza,
Bez rajskog sna,bez nadahnuca,
I bez bozanstva i bez suza.

Al` opet nasta otkrovenje,
I kad si opet na mom putu
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom kutu.

I srce puno je pregnuca:
Ti vracas sve sto vreme uze,
I rajske sne i nadahnuca,
Bozanstva dar i zarke suze.


Posveceno A.P.Kern
[Vrh] Go down
greengirl
Pocetnik
Pocetnik


Broj poruka : 5
Location : Svuda me ima
Datum upisa : 08.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   08.05.08 2:57

Tražim pomilovanje

Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji se izgubili
i svoje srce stisli.

Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoće da na prečac
Postignu mnogo.

Tražim pomilovanje za one koji bježe od života
I koji su zaslijepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji bježe kao dijete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oči treba pogledati.

Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju
Nije zato što ne umiju
Već zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili.

(ZAK PREVER)
[Vrh] Go down
greengirl
Pocetnik
Pocetnik


Broj poruka : 5
Location : Svuda me ima
Datum upisa : 08.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   08.05.08 3:01

Zaljubljena - Pol Elijar

Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima
Njeno telo ima oblik mojih ruku
Ona je boje mojih očiju
Ona se utapa u moju senku
Kao stena u nebo

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare
Zbog njih se smejem plačem i smejem
Govorim a ništa ne kazujem.
[Vrh] Go down
sonia
Senior
Senior


Broj poruka : 598
Godina : 42
Location : my world
Datum upisa : 26.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   16.05.08 23:14

Dali ce me nekad tvoje ruke prepoznati


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude ,
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izbljedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti

Da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti ,
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
Da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir mog dlana
kad me vise mozda nece biti ,
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava ,i
prozori tvoje sobe okrenuti daljinama ,u koje smo htjeli

Da li ces me ipak zaboraviti ,u predahu dviju ljubavi ,
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima

Z.Krznaric
[Vrh] Go down
BRNNN
Novajlija
Novajlija


Broj poruka : 194
Location : gde Bog kaze...
Datum upisa : 12.12.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   17.05.08 5:53

Vesele ochi a pogled tuzan…
Ni jedna suza, nit’ obris smeha
Neka je nose izvoru snova…
Premalo nade za trunku greha

by BRNNN


Zadnja promjena: BRNNN; 05.07.08 20:52; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
sonia
Senior
Senior


Broj poruka : 598
Godina : 42
Location : my world
Datum upisa : 26.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   19.05.08 19:55

Ne, ja necu ni od cega polovinu!
Daj mi nebo celo, zemlju celu
i more i reku i gorsku lavinu.
Ne, ja necu nikakvu podelu!

Ne, ni zivot ne zelim u delu.
Neka mi se sve svali na pleca!
Ja i tugu zelim celu,
kao sto zelim da je cela sreca.

Pola hocu samo od jastuka
na kom lezi, kraj lepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvezda padalica.

Evgenij Jevtusenko


--------------------
[Vrh] Go down
sonia
Senior
Senior


Broj poruka : 598
Godina : 42
Location : my world
Datum upisa : 26.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   01.06.08 12:53

Ocajna pesma

Upij se u mene zagrljajem jednim,
Ko groznica tajna struji mojom krvi,
Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
I daj mi poljupce za kojim zednim.
Kao Hermes stari i s njom Afrodita,
Stopi se u meni strascu tvojom celom,
Da sav iznemognem pod vitkim ti telom,
I da dusa moja bude sita.
-Kada pomislim, draga, da ce doci vreme
Kad za mene nece postojati zene,
Kad ce cula moja redom da zaneme,
I strasti da prodju kao dim i pena,
A da ce, jos uvek, pokraj mene svuda
Biti mesecine pod kojom se zudi,
I mladih srdaca sto stvaraju cuda,
I zena sto vole i voljenih ljudi,
Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada
Kao bik pogodjenom zrnom posred cela
Sto u naporima uzaludnim pada
Dok iz njega bije krv crna i vrela
Upij se u mene zagrljajem jednim,
Ko groznica tajna struji mojom krvi,
Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
I daj mi poljupce za kojim zednim.

Milan Rakic
[Vrh] Go down
veccana44
Ovisnik o internetu
Ovisnik o internetu


Broj poruka : 1880
Godina : 54
Location : Budva
Datum upisa : 22.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   05.07.08 16:43

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaze; "Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodusnost kako se gomila u mojim zjenicama!"
Jer ptica nije troma kao covjek; daljina je za nju leprsanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaze joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne cujes kako pjevam u predvecerje njeznu uspavanku drugoj dragani koja lezi sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije povrsna kao covjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snaznije, i umjesto umirujucih zvukova uspavanke cijela bi suma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol.
Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
A covjek kad prestane voljeti drugog covjeka, od stida i pomutnje ne zna sto bi,i bjezeci sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu.


Vesna Parun
[Vrh] Go down
BRNNN
Novajlija
Novajlija


Broj poruka : 194
Location : gde Bog kaze...
Datum upisa : 12.12.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   05.07.08 17:13

Pisite nesto iz duse...ne mora da bude fenomenalno...ali je vase...
[Vrh] Go down
veccana44
Ovisnik o internetu
Ovisnik o internetu


Broj poruka : 1880
Godina : 54
Location : Budva
Datum upisa : 22.08.2007

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   05.07.08 17:19

BRNNN je napisao/la:
Pisite nesto iz duse...ne mora da bude fenomenalno...ali je vase...
Mislis na one koji imaju taj dar u svom bitisanju.Ja jok ja samo pišem kičicom


ne znači da ne volim da procitam stih i da se u njemu nadjem;)))
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Turgenjev-pesme u prozi   05.07.08 19:08


MOJE DRVEĆE
Primio sam pismo od negdašnjeg druga sa sveučilišta, bogatog vlastelina, aristokrata. Pozvao me na svoje imanje. Znao sam da je već dugo bolestan, slijep, uzet, da jedva hoda... Uputio sam se k njemu. Zatekao sam ga u jednom drvoredu njegova prostranog parka. Umotan u bundu – a bilo je ljeto - oronuo, zgrbljen, sa zelenim sjenilom iznad očiju, sjedio je u malim kolicima, koja su odostraga gurala dva lakaja u bogatim livrejama...
- Dobro došli – izustio je grobnim glasom – na moju djedovinu, u sjenu mog stoljetnog drveća! Nad njegovom se glavom, kao šator, dizao golem, tisućgodišnji hrast. A ja sam pomislio: «O čuješ li, tisućgodišnji dive? Polumrtvi crv koji puže oko tvog korijenja naziva te svojim drvetom!» Ali uto naleti vjetrić i, lagano šumeći, nestane u gustoj krošnji gorostasa... I meni se pričinilo da je stari hrast dobroćudnim i tihim smijehom odgovorio i na moju misao – i na hvalisanje bolesnika.


KAD MENE NE BUDE
Kada mene ne bude, kada se sve što sam bio ja raspe u prah – o ti, moja jedina prijateljice, o ti, koju sam tako jako i tako nježno volio, ti, koja ćeš me zacijelo nadživjeti – ne dolazi na moj grob... Što ćeš ondje?
Ne zaboravi me... Ali i ne sjećaj me se sred svakodnevnih briga, zadovoljstava i potreba... Ja ne želim ometati tvoj život, ne želim priječiti njegov mirni tok. Ali u časovima samoće, kada te obuzme ona stidljiva i bezrazložna sjeta, tako poznata dobrim srcima, uzmi jednu od naših najmilijih knjiga i nađi u njoj one stranice, one retke, one riječi od kojih su nam ponekad odjednom – sjećaš se? – oboma udarale na oči slatke i nijeme suze. Pročitaj ih, sklopi oči i pruži mi ruku... Nenazočnom prijatelju pruži ruku svoju. Ja je neću moći stegnuti svojom rukom; ona će ležati nepomična pod zemljom, ali sada mi godi misao da ćeš možda na svojoj ruci osjetiti lagan dodir. I prikazat će ti se moj lik, a ispod sklopljenih vjeđa tvojih poteći će suze, slične suzama kakve smo nekoć, opijeni Ljepotom, zajedno ronili, o ti, jedina moja prijateljice, o ti, koju sam volio tako snažno i tako nježno!

BEZ GNIJEZDA
Što ću sa sobom? Čega da se prihvatim? Ja sam kao osamljena ptica bez gnijezda. Nakostriješena, sjedi ona na goloj suhoj grani. Odvratno joj je ostati... a kamo da poleti? I evo, ona širi krila – i hita u daljinu plahovito i ravno kao golub u strahu ped jastrebom. Neće li se negdje naći kakav zelen, udoban zakutak, neće li negdje moći, barem privremeno, saviti kakvo gnjezdašce? Ptica leti, leti i pozorno gleda u nizinu. Pred njom se prostrla žuta pustinja, nijema, nepomična, mrtva... Ptica hita, prelijeće pustinju i sve gleda u nizinu, pažljivo i sjetno. Pod njom se proteglo more, žuto, mrtvo, kao pustinja, Ono doduše šumi i talasa se, ali u neprestanoj tutnjavi, u jednoličnu zibanju njegovih valova isto tako nema života, nigdje nema utočišta. Jadna se ptica umorila... Zamah njenih krila slabi; njen let postaje sve niži. Vinula bi se ona u nebo... ali ni u onoj bezdanoj pustoši ne može saviti gnijezdo! Naposljetku je privukla krila... i s otegnutim jecajem pala u more. Val ju je progutao... i odvaljao se dalje, šumoreći besmisleno kao i prije. A kamo ću ja? Nije li i meni vrijeme da se survam u more?

TKO JE KRIV?
Ona mi je pružila svoju nježnu, blijedu ruku... a ja sam je surovo i grubo odgurnuo. Na mladom, ljupkom licu ocrtala se nedoumica; mlade dobre oči gledaju me prijekorno; čista, mlada duša ne razumije me.
- Što sam skrivila? – šapću njene usne.
- Što si skrivila? – Ni najsvjetliji anđeo s najsjajnijih visina nebeskih nije nedužniji od tebe.
Pa ipak, nanijela si mi veliku krivicu. Želiš li doznati za tu tešku krivicu koju ti ne možeš shvatiti, a ja nisam kadar da ti objasnim?
Evo je: Ti si – mladost, ja – starost.

[KRSTARIO SAM GOROM, DOLOM]
Krstario sam gorom, dolom, niz bistre rijeke, uz vrleti,
I što god vidjeh naokolo, sve me samo jednog sjeti:
Ta ja sam voljen, voljen bio! Sve drugo sam zaboravio.

Nada mnom nebo jasne boje, šum lišća i živ cvrkut ptica,
Oblačići se žustri roje i plove nekud hrlimice.
Sve naokolo puno sreće, Al je srce moje neće.

I mene nose, nose vali, široki kao vali mora;
Tišina mi svu dušu zali svrh radosti i gorkih mora...
I ja sam zbunjen; što sam htio? Ta cio svijet je moj tad bio!

O zašto nisam umro tada? I zašto živimo nas dvoje?

A dan za danom, kao sada, ne doniješe nam ništa svoje!
Pa što je slađe, milovana, od onih glupih, sretnih dana.[center]
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   10.09.08 15:22

Valcer kiše

Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.

Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.

Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.

Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.

Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,

al valcer poče...

I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.



I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te

Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
Svima je kao ludo

I ti si kao sretan.


Enes Kiščević
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   15.09.08 11:36

DAH DUGE

Kistom svog srca na platno moje duse nanosis paletu
i plavom bojom oslikavs beskrajni oblik dubina,
sanjaris i u sebi me smirenjem svoga bica stapas,
neustrasiva plava ptico u beskonacnost sna dolazis.

Ljudskom zelenom bojom umirujes nemir mojih voda,
s njom, obnavljas i cistis uzdrhtale prozirne valove,
kao rajske biljke donosis proplanku rascvjetali mir,
uspinjes u slavlje moj zivot osvjezavajucom snagom nade.

Zacet u tvojoj bjelini, otkrivam milost svih osjecaja,
iznosis me preobrazenim smislom horizontima dana,
istokom moje duse budis sjaj sunca vrhom razuma,
auerolom ponovnog radjanja kusas krilom prepelice.

Zemlja ti je dom, smedja i topla, cvrsta poput majke,
imas savrsenstvo brazde i plodnost nepreglednih njiva,
izvoristem zivota iz njih izlazis i nudis odricanjem tuge,
pa me zoves i prihvacas u njedra predivnih uzvisina.

Tu me znansvenoscu crvene vatre osvajas i primas u sebe,
strascu vjetrova prislanjas uz besmrtnost iskrene srece,
kao suncevu zraku izdvajas medju svoja rumena bedra,
da tvojim toplim rumenilom uzivam i plovim zauvijek.

Ti si dah duge, pocetak svjetlosti i glasnik mog obnavljanja,
ti si vitki most izmedju zemlje moga srca i neba moje duse,
tvoje se jake boje okvirom mog bica njezno i toplo razljevaju,
i ja se vjecno prepustam njihovom velicanstvenom skladu.


Misao o tebi


Imam misao o tebi i nosim je na dlanu.
U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji.
Imam poljubce mjesecine za tebe,
Svaka njena zraka moj je dodir u tebi.
Tvoje meko tijelo imam u sebi
i nad nebom tvoje bistre oci imam,
a za ceste setnje sto ih ispod duge nosim
u vjecnom trajanju poljubaca te imam.

Znam da se jasan miris tobom prostire
i postelju nasu u mlade noci pretvara.
Poredane uzdahe na usnama imam,
i zajedno s njima cekam obrise tvojih,
jer me ljubavnim danima dozivas,
trcis i grlis suncem svog pogleda.
Volim te jer moj osmjeh u sebi cuvas
i ponosno u sebi snivam, gdje te imam.

Trebam te, jer moje strahove rastjerujes
i carstvom mog nemirnog bica ustrajavas.
Zudim za tobom i zudnjom prekrivam obraze,
vrhom tvoji grudi dolazim i u njih uranjam,
prstima te stizem u sjeni predivnog poprsja
i pucinom tvoje puti razvlacim svoja milovanja.
Imam te i pod gorjem i u utocistu valova,
svugdje te imam i u svemu nalazim.

Predivna moja ljubavi imam te jos i vise,
jer me tvoja ljubav obuzla, pa me ima,
imam to blazenstvo u kojem tebi pripadam.
Ljubavi moja jedina, ljubim te jos jace
i poljupcima u sebi zauvijek te zelim imati,
imati i cuvati i u njeznim uzdasima nositi,
s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi
i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uzivati


Uzimam ove rijeci sa tanjura, iz sobe, sa setnji,
pogleda u Dravu,obicnog svakodnevnog razmisljanja,
razgovora u sobi, prelazaka ceste, voznje u tramvajem,
izmisljenih polazaka k tebi, odgovora samom sebi,
uzimam ih i nudim u predvecerje, zauvijek,
po kisi, na suncu,u jesen i hladnoj samoci.

Donosim ti i ovaj put na elektronskom papiru sebe,
da me mozes takvog dodirivati i milovati pogledom,
ili ugsiti i sjesti u auto i jednostavno otici,
mozda i zaspati u svijetlu mojih slova,
prebrisati ih i potraziti na karti zvjezdanih snova
i prelistati u sjecanjima svih nasih susreta.

Volio bih da sam ih donio sa sobom u laticama ruze,
ostavio ih u tvojoj ruci i usnama potekao,
ispod krosnji hrasta zagrlio, glasom unio,
volio bih sve to i jos vise, nebeske oci da to vide
i da mirisom jesenje kise umiju nasa lica,
volio bih, ali istjecem ustrajalim vremenom i krivnom cekanja.

Ne mogu se od bezbrojni naleta boli povuci u rijeci
i ne smijem u beskrajnoj tisini pomisliti kako si daleko,
jer ne zelim osjecajima prepustiti da mi nedostajes,
moram opstati snagom slatkih uzdaha i godina sto dolaze,
ostati tu gdje jesam i navikama podrediti mir,
izvuci srce i prestati kucati, dok me ponovo ne dotaknes.

Moram i hocu, priznajem ovako sam izlozen promjenama,
pomalo izgubljena razuma i podredjen svjetovnim nazorima,
neprihvacen i sutljiv i samo s jednim razlogom disem,
istina, onako kako osjecam ne mogu, vec s naporom
i ako se sirim svim horizontima beskrajne maste,
u meni ravnica jos uvijek smiruje nemirne brazde.

Idem, jer ti ces sa svakom rijeci sada malo sjesti ,
pokrenuti uspomene, pogledati na sat i polako razmisljati,
zasutjeti i pokazati osmijeh, zapaliti cigaretu,
izvuci se iz tjeskobnog polozaja usamljenosti,
izabrati vrijeme i krenuti mislima prema prohladnoj noci,
da u njoj zajedno samnom osjetis, smirenje mjesecine.

Zal Kopp
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   17.09.08 11:17

Ljubomoran, nemiran, ali ne od grubih
Voleo me je kao svoje kosti
Ali moju belu pticu ubi
Da ne bi pevala o proslosti.

O zalasku udje u moju sobicu:
''Voli me, smej se, pisi stihove!''
A ja zakopah veselu pticu
Iza starog bunara, pokraj jove.

Obecala sam da necu plakati
Ali srce pretvorih u stenje
I, cini mi se da su moji sati
Ispunjeni pesmom ptice ubijene

Ana Ahmatova


Ne hvataj sebe za ruku...
Ne vodi sebe na reku...
Na sebe prstom ne pokazuj...
O sebi pricu nikom ne kazuj...
Ides, ides – i spotaknes se.

Ana Ahmatova
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   26.09.08 11:13

--------------------------------------------------------------------------------

Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.
Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.
Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.
O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.
Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.
Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.
Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.
O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.
Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.
Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.
Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.
I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.
I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.
Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.
Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.
A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.
I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.
Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.
I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.
Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.
I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
Ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.
Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.
Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.
To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   29.09.08 14:11

The Letters - Leonard Cohen

You never liked to get
The letters that I sent.
But now you've got the gist
Of what my letters meant.
You're reading them again,
The ones you didn't burn.
You press them to your lips,
My pages of concern.
I said there'd been a flood.
I said there's nothing left.
I hoped that you would come.
I gave you my address.
Your story was so long,
The plot was so intense,
It took you years to cross
The lines of self-defense.
The wounded forms appear:
The loss, the full extent;
And simple kindness here,
The solitude of strength.
You walk into my room.
You stand there at my desk,
Begin your letter to
The one who's coming next.
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   02.10.08 9:26

ЕРОТИКА

Још осећам мирис косе твоје
и укус усана твојих јагодасти';
још стрепи, дршће, гори срце моје
са миља и са прохујалих сласти;

А још те желим и руке ти пружам,
и горим, пламтим са љубавне жеђи.
О, дођи, да те сву обаспем ружам'
и крином што је од мене још блеђи.

О, дођи, свилна и блистава жено,
утоли моје чезнуће и жуди,
у празном часу док још нисам свен'о,
младошћу док ми још распињу груди.
О, дођи, свилна и блистава жено!

Шибај ме, шибај бичевима своје
злаћане косе, бухавне, меке;
пусти да тонем у небесне боје
очију твојих и снивам далеке,
чаробне снове! ...

Сиши, исцрпи грамзивим уснама
сву топлу румен дечаштва ми чедна,
нек падне пуста равнодушна тама
и немоћ, шупља, зимогрозна, ледна.

Ти само љуби, манито и слепо,
у зликовачкој, успламтелој страсти,
док нисам жића узе све поцепо,
опијен од твог врућег даха сласти! ...

О, дођи, дивна, демонова кћери,
припиј се змијски уза ме, приљуби,
и кикоћућ се испосничкој вери,
нек блесну твоји слатки, грешни зуби!

О, дођи, дивна, демонова кћери!
Падајмо слепо и у загрљају,
у усијано то румено море;
загњуримо се у сунчаном сјају
и нек нам младости буктећи изгоре! ...
О, дођи, дивна, демонова кћери!

(Вељко Петровић)
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 10:00

Lepota

Ko san kamen, smrtni! Ja sam puna čari,
A grudi, što svakog zanose na svetu,
Stvorene su da bi nadahle poetu
Ljubavlju večnijom i nemljom od tvari
U plaveti vladam kao sfinks neshvaćen;
S labudom belinom snežno srce mi je;
Mrzim pokret koji pomera linije,
Nikad se ne smejem i nikad ne plačem
Pesnici, uz moje oblike goleme,
Što ih podsećaju na kipove gorde,
U učenju strogom izgubiće vreme;
Jer imam, da sludim ljubavnike bodre,
Ogledala čista gde sve lepše dajem:
Oči, krupne sa večitim sjajem!

(Šarl Bodler)
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 11:23

Srce rasvijetljeno smrću

Još uvijek
mislim na tu kraljevnu od puti zlatotkane,
od građe cvjetne i zlatnih pupoljaka,
mislim na dimoviti splet njene kose,
na blijeda stopala što drhte u ljubavnom klonuću,
i misao mi roni za njom kao za nestalim znanjem,
izgubljenim iz ljudskog sjećanja,
- i hoće da je vrati mojoj duši.

Još uvijek
kad mi duša gleda tu ljepojku s grudima od limuna,
sjajoliku, s licem poput noćnih svjetila,
tijela koje opletoše bičevi plamena
i rani ga ognjevito koplje ljubavi
koje prvi bacih, dok si bila još nejake dobi
- tada mi je srcu kao da ga živa snijegom zatrpaše.

Još uvijek
ja bih svojoj dragoj s očima po obličju lopoča
njoj, lomnoj od divnog tereta mlade strasti,
njoj bi pružio ove gladne ruke blizanke
i pio bih s njenih usta vino omamno
kao što pijani pčelinji gusar u lepršavoj lakoći
krade med iz čaške lotosa.

Još uvijek
prizivam tu kraljevnu, ah, bolnu od ljubavi,
tako da je vitke noge više ne nose;
kovrče se poput slapa liju niz bijele obraze,
šarena joj halja spala i sama se raskrila,
a mirisne ruke leže kao hladne vriježe
oko moga vrata.

Još uvijek
prizivam tu kraljevnu s njenim naglim stidom,
što oblijeva joj jasno lice u svitanje dana,
dok nujne oči kolutaju sred vodenih zvijezda
zbog ljubavnog nesna;
a ona cijela, ružičasta ptica, kao da blago jedri
niz struju ljubavi, put berbe lotosa...

Još uvijek
kad bih je vidio gdje budna leži,
a brazda od surme niz obraz se sliva
i spušta se do sedefnog uha i blijede slepoočnice,
kad bih je vidio u groznici rastanka,
moja bi je ljubav oplela kao cvjetni konopac
i noć bi postala tamnokosi dragan na grudima dana.
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 11:24

Još uvijek
dotičem tu kraljevnu na njenoj postelji
okađenoj blagosnim hlapom mošusa
i izdisajem gustog sandala;
tu djevojku s očima svjetlucavim kao sjemenito vino,
pitomim očima što su poput tek izleglih grlica
koje se ljube kljunovima i načas otkrivaju
nutrinu malih gladnih ždrijela.

Još uvijek
ona plovi k meni na vrhuncu ljubavi,
sva rujna od vina koje sam pio s njenih usana;
usta su joj meka, pupoljasta, sva od miloduha
i plavkastih mrlja ugriza; tankovito joj tijelo
i krupne joj oči; boje, sklad prejasni;
i sva je od mošusa i mirisnog peluda
kašmirske aloje...

Još uvijek
gledam njeno lice od žeženog zlata,
lice od iskrica i zlatozarnih sjena
što se posvud njenim licem šire;
oči zvijezdovite, prozirne na ljubav,
i ljubav u njima tako malaksalu,
ko učaran mjesec u času kad Rahu
skida čini mraka sa njegova sjaja.

Još uvijek
moje oči što hite svom zalazu sad rišu, rišu
lice moga izgubljenog milja. O, zlatni koluti
što kucaju o obraz od malog lista magnolije,
o najbjelji i tako meki papir
gdje mi jadne udovice usne
ispisaše divne kitice cjelova,
da ih više nigda ne ispišu...

Još uvijek
smrt mi šalje drhat maškovitih vjeđa
nad mamenim zjenama, i milost vitkog tijela
oborenog radosnim umorom;
i utjehu drobnih rujnih cvjetića njenih dojki
što trepte iznad tkanice;
i kao melem daruje mi vlažne grimiz-usne
koje nekoć ljubljah.

Još uvijek
kraj hlađanog šuma pramaljetnih voda
stoji ašok-stablo, mladog cvata s pupoljcima od skerleta,
što se poigraše njenih prsta; u zelenoj svili
ljube se biseri, ko latice ruže u vrtovima Božjim:
svjetluca u noći blijedi obraz i sviće smiješak
od svjetlih misli, bijelasa njezin hod labuđi:
sve to me muči...

Još uvijek
kad čemerno se moje srce lomi,
tada zidovi uza kao da se ruše
i javlja se svjetlo, i u svjetlu ona,
djevojka s prstima u kosi, a hladne bjele ruke
s laktima od blage rumeni
put sunca se dižu;
i krotke oči lutaju daljinom
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 11:25

Još uvijek
kad zidovi uza stežu mrklim mrakom,
u mraku sija ona, malena djevojka;
klonula na logu, smješi se i hrani malu pticu,
a vitka je, vitka kao jasen;
dremljivo sluša moju priču o zelenom grožđu
i malim jarkim voden-ružama.

Još uvijek
vidim je ko nekad, u njenom bijelom dvorcu,
pod crnim zubljama, u crvenom svjetlu,
ko u cvjetnom vezu što rastače tamu;
vidim gdje ustaje, skida prevjes s lica
i prkosna i plaha, jasno progovara:
"Gospe družbenice, vrijeme je počinku"...

Još uvijek
meni, tako udaljenom od nje, let ptičji
i kliktaj što leluja svrh drveća u dolu,
nosi njenu divnu sliku. Jer njena je pjesma
bila ko u ptice, a prilika labuđa
njezin laki hod, i poput slomljenoga krila
crnog orla padala joj tamnovita kosa...

Još uvijek
znam da je moja kraljevna bila sretna.
Vidim je uspravnu, a cvjetni joj prsti dodiruju grudi,
i nasmijano oko kradom k meni zirka.
Bijaše tamo Bog, oružan cvijetom,
i pogodi je smrtno. Umri, oh, umri sada.
Poljubi me i bit ću čišći od brzice gorske.

Još uvijek
zuje dva bazara pričom o njenoj slabosti,
a ona bješe jaka da me voli!
U malih ljudi što trguju za srebrne novce
oči su namreškane smješkom; pa ipak
nema tog princa od grada prekomorskog
koji će je privoljeti na svoju mračnu postelju.
O, mala samotnice, ti prianjaš uza me kao haljina,
o, moja djevojko.

Još uvijek
ostaje mi samo jedan osvit. Ne hajem za zvijezde
što će sjati u sutrašnjoj noći.
Još jedno kratko hladno bdijenje nad praznim srcem,
i to je sve. Noćas ni mojoj kraljevni nema sanka;
Oh, spavaj, jer tjeskoba tlači cijeli svijet,
izim moga srca rasvijetljenog smrću.

Još uvijek
jedina mi želja njeno ruho što se samo svlači,
njene dojke, taj život onostranski;
jedna noć nereda med vezenim joj skutima,
i halja zlatopleta, stid zemljine odore,
nabori što nadigraše ritam morske plime.
Vidjeh je čednu gdje ulazi u hram,
nalik cvjetnoj zastavi što krije lice Božje...

Još uvijek
pamtim besjedu mudraca sa visokih kula
gdje u mislima potratiše mladost.
U njihovu zboru ne nađoh soli šapata
moje drage, ni žubora pomiješanih boja
što su oko nas mrmorile dok ležasmo sneni;
ne nađoh malih mudrih riječi, malih umnica,
požudnih ko voda, zaslađenih željom.
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 11:25

Još uvijek
drvosječa sa mjesecom na sekiri kroči svojoj kući,
i vraća se ribar mokre mreže a lovina mu žuta mjesečina;
purpurni plam ognjišta
poziva ih na ljubav i počinak; užarenim gradom
luta pjevač ubogar za korom kruha
da poslije legne pod bijelu lozu sa svojom draganom.
Mjesec njene grudi obasjao a ja moram umrijeti.

Još uvijek
kao da gledam lice svoje izgubljene drage,
njene oči plahe ko zvjerke lutalice,
oči što se bore sa žalobnim vodama,
sa suzama nerođenim što bi da se rode;
i gledam njeno lice bijelo, odvraćeno,
i malo uho što sluša daleki žagor pseći,
radosno režanje dok sam bježao cestom.

Još uvijek
pamtim spore uštape što kao žute rijeke gledahu iz noći,
čuvajući snoplje žetvenoga klasja
i motreći kako pada zrela kruška;
kako je spokojna bila moja draga, a ljubav kako dragocjena!
Kao kroz šareno staklo sipilo zvijezda svjetlo,
lagašno ko rosa i već sviklo da nas sreće
na stazama voćnjaka, kuda sporo u ljubavi lutasmo.

Još uvijek
ljubav je Bog a tamna Rati prva mu nevjesta;
ali jednom sretoh njino čedo, od njih ljepše
i sjaja neviđena. I bijasmo jedno drugom prekrasni,
bijasmo java nad kojom nema sna.
I vidjeh zemlju u zalazećem suncu
i bila je crven zlatast prsten za moj smaragd,
usađen u malo ljeto moje mladosti...

Još uvijek
moj ti poklon, o, čudesna, o, hrabra ljubavi!
Ona, čija dva tabana lako podiže moj dlan
a cijelo vitko tijelo oklop stražarski,
sunula je kao zlatni panter kad ga gvožđe stegne,
i oborila se, suzna, na moje gonitelje,
i uprkos gnjevnom ocu Crnobradu,
tukla je stražare bijelim krhkim rukama.

Još uvijek
pamtim kako ljubljah čemprese i ruže,
i modre planine i sive brežuljke,
šumor mora. U zoru, o, najdraža,
gledah čudne oči i ruke leptiraste,
i prhale su ševe iz majčine dušice,
dolazila su djeca da se kupaju u potoku.

Još uvijek
nema sna mojim noćima zbog tvoje bijele postelje,
gdje si zacijelo u gorkom plaču usnula;
O, uboga mala ljubavi, smrt je u vrtu, vrijeme leti,
godina što je tako nehajno i sporo prolazila,
sad vrije u vinu jeseni a ja moram umrijeti...

Još uvijek
pamtim naš hod, zbunjen ko u onih
koji idu iz sna u veliku svjetlost;
naš hod niz reku zimsku, za suncem što tone
u zelene vale, na vrhu hitre struje,
a cvijet njegova sjaja, posut cijelim tijekom
dobro zna da mora stići more i nirvanu.
_________________
[Vrh] Go down
Sonata
Junior
Junior


Broj poruka : 316
Datum upisa : 05.05.2008

PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   03.10.08 11:26

Još uvijek
ja ljubim crne oči što miluju ko svila,
zauvjek ih ljubim, tužne, nasmijane,
a kad ih skriju vjeđe - o, slađana li hlada!
Te se čini da me i tad ljupko gledaju.
I ljubim svježa usta, ah, mirisna usta,
svilorune vlasi, nježne poput dima,
i tanane prste, smijeh zelen-dragulja...

Još uvijek
pamtim doba kad je upitah:
"Gdje to vode ljubav svećenice Rati,
reci gdje se kupaju u vrijeme niska mjeseca,
jel' kupalo im toplo? I srebrom obrubljeno?
I je li istina da češljaju se prstima
u grimiz zamočenim, te su nalik grani od koralja
u crnom moru vlasi?"

Još uvijek
pamtim tvoj tako tihi odgovor,
jer smo bili jedne duše a ruka ti u mojoj kosi
i plameni krug sjećanja oko tvojih usta:
"Vidjeh svećenice gdje ljubuju sa silaskom mjeseca,
na sagu dvorane gdje kandilo zlatom gori;
A onda polijegaše nebrižno kud koja."

Još uvijek
ne znam je li ona Mahadevi, žarka ruža Šive,
ili Kapagata, vijoglava drugarica kralja,
ili sama Lakšmi, ljubičaste kose?
I ne znam pravo je li ona onaj mrki Brahma
zbog nekih svojih tajnih i visokih razloga
poslao moju blagu djevojku da zaludi sva tri svijeta,
pa da jurnu tragom njene mirisave noge?

Još uvijek
ne znam tko se smije nazvat majstorom,
tko od slikara širom bijelog svijeta,
sa bojama ružičnim, zelenim i sivim,
sa pepelom od plavca kamena i zemljanim sjenama?
Sunčani sjaj na tijelu moje neve
glasno se smije njihovu umijeću;
O, sliko koju već ničije oči neće vidjeti,
o, vrela suzo na tijelu moje nevjeste.

Još uvijek
pamtim kišu i trk crvena mnoštva
i ono dvoje što je sa mnom vedro podijelilo kišu,
što sretno je zborilo u bogatom suglasju,
a kad razmahnu oluja prionulo svako
tijelu drugoga, tijesno i radosno,
kao da im više nema razdvajanja...

Još uvijek
prečista i sjajna prilika mjeseca
kotrlja svoju zlatost niz jesensko nebo
i tanki isposnik zaboravlja molitvu;
Koliko se dublje zaboravih ja,
kad se njena usta sa okusom nebesnoga pića
podniješe pod moja! I pijana mi duša
nad cjelovom drhtala.

Još uvijek
njena usta posuta mirisom kao lotos prahom
kupka su za svijeti žar moje ljubavi,
presvjeta su tirtha i posvećeno kupalo dragoga kupača.
O, da siđem još jednom, još samo jednom,
više se nikada ne bismo rastali.
- Ja bih isplakao svoj život u njegove vode
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: POEZIJA ILI LIRIKA   Today at 16:49

[Vrh] Go down
 
POEZIJA ILI LIRIKA
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 2 / 3.Go to page : Previous  1, 2, 3  Next

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: UMJETNOST-
Forum(o)Bir: